Prije samo dva tjedna život nam je bio brz, trebalo ga je „hvatati“, obitelj se suočavala s problemom nedostatka vremena. Užurbanost života nije ostavljala puno vremena za posvećenost djeci. Danas kada se životni tempo prisilno naglo umiruje, roditelji imaju priliku kvalitetno ispuniti to vrijeme s djecom. Mnoga istraživanja potvrđuju važnost zajedničkog provođenja vremena i uključenost roditelja u igru s djecom što povoljno djeluje na kognitivne i socio-emocionalne kompetencije djeteta, pridonosi osjećaju sigurnosti djece, emocionalne povezanosti i bliskosti s članovima obitelji.
Veliki broj roditelja navodi kako se u ovo vrijeme izolacije teško nose sa snažnim emocionalnim izljevima djece te da im aktivnosti koje žele provesti ne uspijevaju. Ono što nam treba biti važno prije bilo kakvih edukativnih aktivnost jest povezati se s djetetom kako bismo mogli pomoći djetetu kada dođe do snažnih emocionalnih izlijeva
Vratimo se na emocije. Što mislite jesu li dječje emocije jednake emocijama odraslih? Vjerojatno pogađate da nisu. Djeca emocije doživljavaju različito u odnosu na odrasle osobe, njihove emocije su jednostavne i spontane, učestalije, kratkotrajnije, snažne i nestabilne. Oni svoje emocije izražavaju otvoreno, ne znaju se suzdržavati. Prije 5. do 6. godine života dijete nema sposobnost za emocionalnu regulaciju. Želite li dijete naučiti prepoznati vlastite emocije, prije svega je važno znati prepoznati vlastite. Moramo moći regulirati vlastite emocije i smiriti sebe kako bismo mogli pomoći djetetu da napravi isto. Kako se ponašate u situacijama kada dijete ima snažne emocionalne izljeve? Jedna od vještina koja vam može pomoći i koju možete naučiti, vještina koja se koristiti u terapiji igrom je empatičko reflektiranje. Empatičko reflektiranje naziva se i aktivno slušanje, odnosi se na posvećeno, pažljivo slušanje djeteta te se pokušavamo unijeti u djetetov osjećajni svijet i reflektirati mu ono što nam govori. Odnosno možemo reflektirati ponašanje, misli i osjećaje djeteta.
Sada u vrijeme izolacije ako imate više djece i još su k tome približne dobi za pretpostaviti je da se sukobe zbog igračaka i sl. Na primjer, dijete dolazi plačući je mu je brat/sestra uzeo/la igračku. Većina nas bi prvo pitala „Što se dogodilo?“ i zatim nastavila „To je samo igračka, nemoj plakati zbog gluposti….“ i slično. Cilj nam je da se situacija s djetetom što prije riješi kako bismo mogli nastaviti sa svojim poslom. Mnogi će sada promislit, što bi se drugo i moglo učiniti osim navedenog? Jedan od odgovora glasi: empatičko reflektiranje kroz primjerice rečenicu (nježnim glasom): „Vidim da si jako tužan/a što se sad ne možeš igrati s tom igračkom.“ Tom rečenicom dajemo djetetu informaciju da vidimo kako se osjeća u tom trenutku, a djetetu služi da mu osvijestimo njegovu emociju. Također tom rečenicom dajemo do znanja djetetu da ga prihvaćamo s njegovom emocijom, upravo takvog kakav jest. Često će samo ovo biti dovoljno da se dijete umiri jer djetetu je bio potreban osjećaj da ga se vidi, čuje, razumije i da nam je važno. Međutim, može se dogoditi da je dijete jako uznemireno i da naša rečenica „Vidim da si jako tužan što se sada ne možeš igrati s tom igračkom“ vjerojatno nije zadovoljila njegovu emocionalnu potrebu. To znači da ćemo rečenicu trebati ponoviti više puta na više različitih načina „Razumijem te, nije lijepo kada ti se uzme igračka dok se ti igraš. Gle, mogli bismo….“ i biti doista potpuno prisutni „biti ovdje i sada“ s djetetom u njegovoj situaciji. Kada dijete čuje naše riječi, uočit će se na njegovom licu ili tijelu olakšanje koje nosi poruku „Gle, mama/tata me razumjela/razumio, shvaća kako se osjećam, sada se mogu smiriti.“ Empatičko reflektiranje pomaže nam razumjeti dijete i pomaže djetetu da osjeća da ga se razumije. Empatičko reflektiranje je vještina koja se uči, stoga izaberite neki trenutak u danu, fokusirajte se na dijete i empatički mu reflektirajte ono što vidite da osjeća, želi, radi. I pratite kako će dijete reagirat.
Kako ne bi sve ostalo na empatičkom reflektiranju u nastavku vam nudim zanimljivu aktivnost „Kocka osjećaja“ u kojoj se možete povezati s djetetom putem igre.
Sliku kocke imate u fotografiji u prilogu. Nacrtajte na tvrđi papir, zatim kocku izrežite po ravnim crtama. Svaku stranicu kocke zajedno s djetetom obojite nekom bojom i odredite koja boja označava koji osjećaj. Uz pripadajuću boju na kocku možete napisati osjećaj ili ako dijete ne zna čitati nacrtati emotikone koji predstavljaju emociju. Nakon što ste obojili kocku, presavijte je po isprekidanim linijama. Na presavijene dijelove stavite lijepilo i zatvorite kocku, lagano pritisnite i ostavite da se osuši. Kada ste pripremili kocku osjećaja, igra može početi: zadatak je baciti kocku i s obzirom na boju i osjećaje koje ste dobili ispričati kada se taj osjećaj pojavio kod vas (npr. bio sam ljut kad mi je netko srušio toranj od kocaka….) Razgovor o osjećajima potaknut će djecu da povežu emocionalna stanja sa situacijom te da u novim situacijama mogu izraziti kako se osjećaju.
Ukoliko imate bilo kakva pitanja, trebate podršku, pomoć, savjetovanje o odgojnim postupcima slobodno me kontaktirajte na broj mobitela 092 118 7474 ili e-mail adresu:
Vaša pedagoginja Višnja Milačić Žurić, prof.
