PREUZIMANJE PRILOGA
Novosti
Poštovani roditelji predškolaca,
Obvezni program predškole za djecu koja nisu polaznici redovitog desetosatnog programa započinje dana 18.10.2020. u objektu hotel Adria u 16 sati.
Voditeljica programa odgojiteljica: Ana Došen.
Pri dolasku u Vrtić vrijedi sljedeće:
• Obvezno je nošenje zaštitne maske za roditelja
• Nazuvke za noge dobit ćete prilikom ulaska
• Prilikom ulaska obvezna je dezinfekcija ruku
• Potrebne papuče za dijete
O ostalim potrepštinama i terminu provođenja programa obavijestit će vas vaša odgojiteljica na prvom susretu.
U prvom tjednu imat ćete i tematski roditeljski sastanak "Predvještine potrebne za uspješno uključivanje u školu." roditeljski će voditi pedagoginja Vrtića.
Ovim putem podsjećamo na obvezu donošenja potvrde o obavljenom sistematskom pregledu i kopiji knjižice imunizacije ukoliko niste prethodno predali.
Za sva dodatna pitanja te naknade prijave za program, možete se obratiti pedagoginji Višnji Milačić Žurić na e-mail adresu:
Odgojno obrazovna skupina "Mudre sove" dječjeg vrtića Biograd s odgojiteljicama: Marijana Sorić, Ivana Dominis i Ana Šarić prijavile su recitaciju djece na temu "Ljubav" u sklopu izložbe "Ljubav nas veže i spaja", organizirane u povodu 25. Edukativno muzejske akcije. Cilj je uključiti djecu u rad muzeja unatoč epidemiološkim mjerama.
PROGRAM PREDŠKOLE I PRIPREMA DJETETA ZA ŠKOLU
U skladu sa Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju, program predškole obvezan je za svu djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu. Sva djeca rođena od 1.4.2014. do 31.3.2015. školski su obveznici u školskoj godini 2020./2021.
Djeca koja ne pohađaju vrtić zakonski su obavezna pohađati program predškole organiziran u vrtiću. Program predškole provodi se u trajanju od 250 sati te se temelji na odrednicama Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje odnosno na suvremenom shvaćanju djeteta i procesa njegova ranog odgoja i obrazovanja.
Priprema za školu obuhvaća:
- Vježbe koncentracije,
- Poticanje razvoja koncentracije i pažnje (npr. igra memory, igre slikama na kojima dijete zapaža detalje, pronađi sličnosti i razlike, igre leti-leti, igra na slovo, na slovo, npr. Slovo M kao mjesec)
- Razvijanje sposobnosti opažanja i proučavanja; npr. prometnih znakova, uočavanja promjena u prirodi…..
- Jačanje pozitivne slike o sebi,
- Stvaranje radnih navika,
- Vježbe za predčitalačke vještine,
- Aktivnosti za razvoj psihomotornih vještina (igre loptom, skakanje, penjanje, trčanje, vožnja bicikla, samostalno zakopčavanje odjeće i obuće…),
- Vježbe grafomotorike,
- Poticanje predmatematičkih vještina,
- Poticanje emocionalne i socijalne kompetencije
Predvještine čitanja i pisanja
Predvještine čitanja i pisanja obuhvaćaju vježbe za razvoj prepoznavanja slova, slogovne analize i sinteze (da dijete može zvučno riječ rastaviti na slogove i iz slogova prepoznati riječ) i glasovne analize i sinteze (da dijete zvučno može rastaviti riječ na glasove i iz zadanih glasova prepoznati riječ). U programu predškole radit će se i vježbe poticanja grafomotorike pri čemu će se voditi računa o pravilnom hvatu olovke, odgovarajućem smjeru pisanja i pritisku olovke na papir.
Predmatematičke vještine
Osim predčitalačkih vještina, potrebno je poticati i predmatematičke vještine koje obuhvaćaju sposobnost djeteta da prepozna znamenke, broji do 10 i usvoji koncept broja. Osim toga kroz vježbe razvrstavanja (podataka i predmeta), uspoređivanja (predmeta i skupova), prepoznavanja uzorka i nastavljanje niza, praćenja niza i uputa, orijentiranja i organiziranja u prostoru, procjenjivanja veličine , količine i broja pripremat ćemo dijete za što lakše kasnije učenje matematike.
Emocionalna spremnost i socijalne vještine
O emocionalnoj spremnosti ovisi djetetovo zadovoljstvo i lakoća s kojom će se uklopiti u novu sredinu. Emocionalna stabilnost nam je potrebna za cijeli život pa se potiče od najranijih dana. Vi ste model svojoj djeci, u svakom kontaktu i interakciji s djetetom pruža Vam se mogućnost da djetetu pokažete i naučite ga emocionalne i socijalne vještine. U tome Vam mogu pomoći i neke igre.
Igre i aktivnosti kojima možete pomoći djetetu u razvoju socijalnih vještina i regulacije emocija:
- Dovodite dijete u situacije u kojima je okruženo vršnjacima.
- Zadajte mu scenarije raznih situacija koje će u igri i razgovoru s vama rješavati. Primjer: Marko i Luka igraju se lego-kockama. Ivan bi se igrao s njima. Što Ivan može napraviti da se uključi u igru? Što bi ti napravio da si na Ivanovom mjestu?
- Čitajte s djetetom slikovnice koje se bave raznim situacijama u svakodnevnom životu djeteta (zdravlje, odnosi u obitelji, osjećaji, različita ponašanja….) Tijekom i nakon čitanja razgovarajte s djetetom o pročitanom (npr. Kako bi ti postupio da si se našao na mjestu tog dječaka ili djevojčice? Što bi učinio?)
- U svakodnevnim životnim situacijama razgovarajte s djetetom o osjećajima. Važno je da ono prepoznaje i imenuje emocije tuge, ljutnje, straha i sreće. Možete mu zadati situacije u kojima treba prepoznati osjećaje kod drugih.
Igrajte igre:
- Što kaže ovo lice (igra se s fotografijama iz časopisa, fotografijama ili crtežima lica koji pokazuju određenu emociju, dijete pogađa što osoba na slici osjeća, po čemu to zaključuje, priča nam što bi nam to lice ispričalo).
- Memory s emocijama
- Pantomima osjećaja (dijete izvuče karticu određene emocije i pantomimom odglumi osjećaj)
- Društvene igre s pravilima – važno da ne pristajete na djetetove ideje o mijenjaju pravila s ciljem da ono pobijedi. Važno je da se dijete nauči nositi i s porazom.
Jedna od socijalnih vješta je i samostalnost djeteta. Koliko će dijete razviti samostalnost ovisi o odnosu roditelja prema djetetovim htijenjima i aktivnostima. Ako mnoge stvari obavljate umjesto djeteta, dijete će imati smanjenu sigurnost u sebe, manji interes za samostalno izvršavanje zadataka što će negativno utjecati na prihvaćanje školskih obveza i njihovo ispunjavanje.
Igre i aktivnosti koje potiču razvoj samostalnosti:
- Razvoj samostalnosti kod djeteta najbolje je poticati u svakodnevnom životu i dnevnim aktivnostima primjerice dajući mu da složi svoju odjeću prije spavanja, pospremi pribor nakon jela. Dobro je da dijete ima sitna kućna zaduženja i da ne radite stvari umjesto njega.
- Učite ga praktičnim vještinama kao što su otključavanje i zaključavanje vrata
- Zajedno šećite do škole kako bi dijete naučilo put od kuće do škole.
- Poučite ga pravilima ponašanja u prometu i na ulici, u trgovini i sl.
Preporučena literatura za roditelje:
- Biddulph, S. (2002), Tajna sretne djece. Mozaik knjiga: Zagreb
- Canter, L., Hausner, L. (2002), Domaća zadaća bez suza. Naklada Kosinj: Zagreb.
- Čudina-Obradović M. i sur. (2004) Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Tehnička knjiga: Zagreb
- Good, P. ( 1993), Kako pomoći klincima da si sami pomognu. Alinea:Zagreb.
- Humphreys, T. (2003), Samopouzdaje-ključ djetetova uspjeha u školi. Mozaik knjiga: Zagreb.
- Jull, J. (2008), Vaše kompetentno dijete. Naklada Pelago: Zagreb
- Longo, I. (2001), Roditeljstvo se može učiti. Alineja: Zagreb.
- Miljković, D.(1996), Pomozite svojoj djeci da razviju samopoštovanje. Tempo: Đakovo
- Miljković, D., Rijavec, M.( 2002), Bolje biti vjetar nego list, IEP: Zagreb.
- Ortner, G. (1998), Bajke koje pomažu djeci. Mozaik knjiga: Zagreb.
- Rečić, M.(1996), Odgoj u obitelji. Temposhop: Đakovo.
- Salk, L. ( 1996), Što dijete želi da roditelji znaju. V.B.Z.d.o.o.: Zagreb.
- Slunjski, E. (2013) Kako djetetu pomoći da – (p)ostane samostalno i odgovorno. Element: Zagreb
- Sullo, R. (1995), Učite ih da budu sretni. Alineja: Zagreb.
- Twentier, J. ( 1999). Pozitivna snaga pohvale. Mozaik knjiga.: Zagreb.
ŽELIMO VAŠEM DJETETU PUNO IGRE, RADOSTI I VESELJA U VRTIĆU!
Letak pripremile: Pedagoginja Višnja Milačić Žurić, pof. i logopedinja Petra Marušić, mag. logoped
PREUZMITE LETAK:
Poštovani roditelji predškolaca,
Obvezni program predškole za djecu koja nisu polaznici redovitog desetosatnog programa započinje dana 05.10.2020. u objektu hotel Adria u 16 sati.
Zbog trenutne situacije s korona virusom nećemo održati roditeljski sastanak. Roditelji će dobiti letak sa svim bitnim informacijama o programu predškole i spremnosti djeteta za školu.
Voditeljica programa odgojiteljica: Ana Došen.
Pri prvom dolasku vrijedi sljedeće:
- S djetetom dolazi samo jedan roditelj
- Obvezno je nošenje zaštitne maske za roditelja
- Nazuvke za noge dobit ćete prilikom ulaska
- Prilikom ulaska obvezna je dezinfekcija obuće, dezinfekcija ruku, te evidencija ulaska/izlaska za one koji se zadržavaju duže od 15 minuta
- Potrebne papuče za dijete
O ostalim potrepštinama i terminu provođenja programa obavijestit će vas vaša odgojiteljica.
Ovim putem podsjećamo na obvezu donošenja potvrde o obavljenom sistematskom pregledu i kopiji knjižice imunizacije ukoliko niste prethodno predali.
Za sva dodatna pitanja i naknade prijave možete se obratiti pedagoginji Višnji Milačić Žurić na broj 023/383-305 ili 092 118 7474
Vrijeme je sadnje povrtlarskih kultura i svaki djelić plodne zemlje valja iskoristiti za njihov uzgoj. Kako su u ovim posebnim uvjetima brojne aktivnosti u biogradskom dječjem vrtiću smanjene, njihovi djelatnici iskoristili su to kako bi u svom vrtu zasadili i sezonsko povrće, jer prostor oko zgrade samog vrtića uređen je tako da uz cvijeće u njegovom prednjem djelu ima i dovoljno prostora za druge aktivnosti na zemlji, a njegovo oživljavanje intenzivnije je započelo tijekom 2018. godine.
Valja naglasiti da je tom prigodom na natječaju koji je tada raspisala HRT-a u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja a povodom obilježavanja 25. obljetnice emitiranje tv emisije „Najljepši školski vrt“ u kategoriji vrtića za najbolji početak uređenja predškolskog vrta pripao upravo biogradskom dječjem vrtiću. Ovo priznanje bio je ujedno i poticaj da se briga o vrtu ali i čitavom vrtićkom okruženju nastavi i oplemeni, što je i učinjeno. Zelenilo, trava i cvijeće krase ovu zgradu a u zadnje vrijeme eto i pojačana „poljoprivredna“ aktivnost hvale vrijedna.
Ovo vrijeme upravo je idealno za sadnju u vrtu kažu djelatnici vrtića koji su se upustili u ovaj pothvat. Do sada su zasadili krastavce, rajčice, tikvice, paprike, selen a biti će i slasnih lubenica. Svo ovo zdravo i neprskano povrće biti će iskorišteno u vrtićkoj kuhinji u kojoj se i inače vodi posebna briga o prehrani najmlađih Biograđana. Polaznici vrtića jedva čekaju da se sve normalizira, te da se i oni pridruže ovim aktivnostima na otvorenom, kako bi što više vremena provodili opet zajedno uz rad, edukaciju i druženje kako su i navikli. J.F.
Ljeto je. Podne. Sunce je u zenitu i prži svom žestinom. Čak ni stoljetna stabla ne pružaju dostatnu zaštitu od sparine i žege. Svi su se stanovnici zavukli u svoje nastambe. Sv je dremljivo i tromo. I ptice su zamukle. Tek neumorni cvrčci jednoliko cvrče svoju pjesmu ljetnu.
Iznenadnu tišinu presiječe potmulo lupanje. Ljutit i razdražen medvjedić Mirko nezaustavljivom se silinom okomio na drveće. Uništavao ga je čime je stigao. I kamenjem i drvenim motkama i golim rukama. Čupao je mlada stabalca i bilje. Premda nije bio osobito krupne građe, činilo se da posjeduje snagu prirodne katastrofe. Područje na kojemu je iskalio svoj bijes izgledalo je opustošeno kao nakon strašna nevremena.
Lomeći tako sve pred sobom, stigao je i do Srničine kuće. Začuvši prodornu buku, Srnica iziđe. Mirko, prestani! Dosta! Što to činiš!? Mirko je u naletu bijesa nije mogao čuti. Njegovo je lice bilo posve iskrivljeno unutarnjim grčem, a tijelo mu se treslo. Mirko, dosta! – ponovi Srnica, za nju neobično povišenim tonom.
Mirko je još neko vrijeme divljao, a onda odjednom kao da mu je ponestalo snage. Oblak ljutnje i bijesa ispraznio se. Iscrpljen divljanjem i vrućinom, bacio se na zemlju. Srnica ga je nijemo promatrala. Kad joj se učinilo da se dovoljno ispuhao, izravno mu se obrati: Mirko, željela bih s tobom malo popričati. Želiš li, možemo otvoreno razgovarati. Ja te neću kritizirati niti propovijedati….
Razmislivši o Srničinu prijedlogu, Mirko pristane na razgovor. Zaista mi je drago što želiš sa mnom porazgovarati. A možeš li mi reći što se zapravo dogodilo? – upita Srnica. Pa…ne znam…uporno sam pokušavao napraviti drveni brodić. Stalno mi se raspadao. Nisam ga nikako uspijevao zalijepiti. Sve je kriv onaj moj brat što nije nabavio pravo ljepilo. A onda mi se još i rugao da sam smotan i da mi ništa ne ide. I ne znam kako, jednostavno mi je došlo…Kao da je u mene ušao neki vrag…Mmm, vrag, kažeš – sa zanimanjem ponovi Srnica. A što misliš, tko je toga vraga pustio? Kako je upao? Je li kucao: Dobar dan, Mirko, eto mene?....
Mirko, još uvijek uznemiren, smješkajući se odgovori – Ma ne, nije bilo vraga…Ne znam, zbunjen sam…
Dobro. I kako to objašnjavaš? Pa bio sam užasno ljut. Veliš – ljutit. Opiši mi, molim te, kako si se još osjećao? Da ti pravo rečem – ne znam! Nisam se nikako osjećao. Onda zastane pa doda – Ne, čini mi se da sam se grozno osjećao. Još me uvijek boli želudac…Fuj!
Želiš li se i dalje tako osjećati? Mirko je prostrijeli pogledom i dometne . Tko se na ovom svijetu želi grozno osjećati. Svašta! Što sve neću čuti! Ok, Mirko – pribrano odgovori Srnica – Kako bi se želio osjećati? Pa, dobro. Zadovoljno – to je bar jasno!
Je li ti divljanje po šumi i čupanje stabala pomoglo da se osjećaš dobro? Koristilo ti je da budeš zadovoljan? Ne pretjerano. Ali što sam drugo mogao učiniti? Ništa mi nije išlo kako hoću.
Mirko, zamisli što bi se dogodilo kad bi svi stanovnici svoje nezadovoljstvo iskazivali uništavanjem šume? Što bi se dogodilo da svi čupaju drveće i bilje kad im ne ide onako kako žele. Mirko duboko zamišljen odgovori – Brrr, Srnice, strah me je i pomisliti. Bilo bi sve tako pusto, ružno i tužno…
Onda, Mirko, ne misliš li da postoji i bolji način za rješavanje nezadovoljstva? Pa, ne znam – nesigurno će medo – Vjerojatno postoji. Nakon podulje stanke začuđeno upita – Hoćeš reći da sam imao i drugih mogućnosti? A što ti misliš o tome? – nastavi Srnica. Možda i jesam. Ali kad mi nešto ne ide i kad me gnjave, to me razbjesni!
Što misliš, o kome ovisi hoćeš li ti bjesnjeti ili nećeš? Mirko je slušao pitanje širom otvorenih očiju. Potom spusti pogled prema zemlji te, lagano čeprkajući požutjele travčice, upita – Želiš li reći da sam mogao i bez divljanja? Mislim da ispravno slutiš nastavi Srnica. A što se tebi čini?
Iskreno rečeno, sve me to pomalo zbunjuje. Eto, do sada bi me uvijek raspalilo kad ne bi išlo po mome. Tada bih počeo razbijati i uništavati što bih stigao, a na kraju bih se ja osjećao uništeno i slomljeno. A sad ispada kako nije nužno da baš tako i bude. Baš čudno, Srnice!?
Dragi Mirko, raduje me što si shvatio kako postoji i drugi način ponašanja – ohrabri ga Srnica. Onda, želiš li iskušati što novo? Pa volio bih! Imaš li zamisao kako bi to izgledalo? Sigurno bolje. Tko zna, ako budem strpljiv – poluglasno prozbori medo – možda uspijem načiniti brodić….
A ti bi to želio? Da, baš bih želio. Eto, odmah idem kući lijepiti brodić! Veselo uzvikne medo.
Ustajući, Mirko primijeti tužan šumski prizor i suoči se s posljedicama svoga divljanja. „Ne, ne želim to tako ostaviti!“ – reče u sebi i prione spašavanju onoga što se popraviti moglo. Stabalca iščupana s korijenjem ponovno posadi u zemlju, a slomljene grane odnese na šumsko odlagalište. Donese i vode pa zalije biljke da bolje rastu. Zadovoljno trljajući ruke prozbori: Eto tako, sad ću se vratiti doma završiti svoj posao oko brodića. Bit ću strpljiv i uporan. Sam ću sebi ponavljati „medo, ne ljuti se“, „medo, ne ljuti se – ljutnja ti ne pomaže“! Istoga dana u predvečerje, u trenucima kad se sunce spremalo na počinak, Mirko se zadovoljno igrao na obali jezera.
Pogađaš li čime?
(Iz zbirke priča za djecu „Kakav će ti biti dan, odlučiti možeš sam!“ autorice Sanje Brbore.)
Vježba za djecu
Dijete je u stojećem položaju, noge su blago raširene. Ruke su sklopljene ispred trbuha. Udahnemo i istodobno zavitlamo sklopljene ruke visoko iznad glave, tako da se blago nagnemo unatrag Izdahnemo i zavitlamo ruke unaprijed, kao da cijepamo drva. Pri tom glasno uskliknemo: „ha!“
Ponavljamo vježbu pet do deset puta.
Vježba će pomoći djetetu da se oslobodi ljutnje ili agresivnosti.
Ovu vježbu kao i druge vježbe i igre opuštanja za djecu možete pronaći u priručniku „Putovanje u tišinu“ Renata Srebot i Kristina Menih.
Savjeti za roditelje
S aspekta realitete terapije možemo reći da je uzrok ljutnje nezadovoljavanje jedne ili više psiholoških potreba. Medvjedić Mirko imao je nezadovoljenu potrebu za moći, koja je bila povezana s neuspjehom da napravi drveni brodić. Upravo mu je ljutnja dala iluziju moći. Međutim Iz priče vidimo kako je ljutnja postala problem jer je eskalirala u agresivno ponašanje. Tanka je linija između ljutnje i agresije ali one nisu istoznačnice. Ljutnja je osjećaj, a agresija je ponašanje, pokušaj da se nešto uništi, nekoga ozlijedi. Dijete ima pravo na osjećaj ljutnje, stoga mu nećemo govoriti „Nemoj se ljutiti“, već ćemo pomoći djetetu da prepozna osjećaj riječima „Ovo te ljuti“, te predložiti djetetu prihvatljiv način izražavanja ljutnje kao npr. vožnju bicikla, trčanje, udaranje u boksačku vreću…. A oko ponašanja se dogovaramo, odnosno unaprijed izričemo pravila, postavljamo granice djetetu.
Roditelji se najčešće teško nose s emocijom ljutnje kod djeteta, počinju se kod roditelja javljati snažne emocije. Odnosno javlja se neka lančana reakcija, odjednom se ljutnja polako budi kod svih članova obitelji. Kako bi prekinuli taj začarani krug ljutnje važno da roditelj prvo izregulira svoje emocije kako bi mogao pomoći djetetu. Dakle, da bi pomogli djetetu da se nosi s ljutnjom jako je važno da vi ostanete smireni. Naravno da to nije uvijek lako, ako vidite da gubite kontrolu maknite se iz situacije na par minuta. Poslije možete razgovarati s djetetom ili možete pročitati priču koja je prožeta sličnim događajem, pa će se dijete poistovjetiti s likom. Djeca se najbolje poistovjećuju s likovima životinja u priči. Kad se dijete usredotoči na životinju iz priče koja proživljava slično ljutnju, neće se osjećati da je samo, već će kroz primjerenu komunikaciju životinja u priči naučiti kako izražavati svoje osjećaje. Obično su to u priči mudre životinje koje podržavaju, ohrabruju, pomažu drugoj životinji prepoznati emociju koja se pojavljuje te daju korisne savjete. To su dobri primjeri komunikacije kojom se gradi odnos, a to je potrebno da ostvari svaki roditelj s djetetom. Ništa nije vrijednije za naš odnos s djetetom koliko trajni rad na poboljšavanju i održavanju dobrih odnosa.
Vaša pedagoginja Višnja Milačić Žurić, prof.
Ako trebate preporuku za slikovnice o nošenju s emocijama slobodno mi se obratiti na e-mail adresu
Svakodnevni boravak na svježem zraku ima pozitivan utjecaj na cjelokupan dječji organizam. Preporuča se boravak po svim vremenskim uvjetima, osim kada puše jak vjetar, pada jaka kiša ili je maglovito vrijeme.
Odjeću i obuću treba prilagoditi vremenskim uvjetima, uvijek djecu obucite onako kako biste obukli i sebe, da se osjećate ugodno i da vam nije prevruće ili prehladno.
Zimi je najbolje boraviti vani između 10 i 14 sati, dok ljeti treba izbjegavati izlazak od 10 do 16 sati zbog jačine sunca i UV zračenja.
POZITIVAN UTJECAJ BORAVKA NA OTVORENOM
ZDRAVLJE
Boravkom na svježem zraku djeca jačaju imunitet, postaju otpornija na različite bolesti, osobito zimi kad se najčešće javljaju respiratorne infekcije koje su u najvećoj mjeri izazvane boravkom u zatvorenim prostorima u kojima prevladava suh zrak, prepun prašine i mikroorganizama koji uzrokuju bolesti.
Kretanjem ili trčanjem na zraku "čiste" se dišni putevi.
Sunce također ima pozitivan utjecaj, podiže raspoloženje, te potiče proizvodnju vitamina D koji je vrlo bitan za izgradnju kostiju, poboljšava neuromišićne i imunološke funkcije organizma.
ZDRAVE NAVIKE
Usvajanje zdravih navika započinje u ranom djetinjstvu. Boravak na otvorenom potiče djecu na kretanje i bavljenje sportom koje se najčešće nastavlja i u odrasloj dobi.
MOTORIČKI RAZVOJ
Djeca vani skaču, penju se, trče, preskaču, te na taj način jačaju mišiće, vježbaju koordinaciju i motoriku.
KREATIVNOST I DRUŠTVENOST
Boravkom na svježem zraku proradi dječja mašta. Smišljaju nove igre i zadaju si nove izazove. Igrom najčešće dolaze u kontakt s drugom djecom, čime upoznaju nove prijatelje i vježbaju socijalne vještine (iako se još neko vrijeme moramo pridržavati mjera distanciranja kako bismo spriječili širenje koronavirusa).
Omogućite djeci što više vremena na otvorenom, dopustite im da se igraju, skaču, istražuju.
No nemojte ih zaboraviti zaštititi od sunca, na glavice im stavite kape ili šeširiće, te njihovu kožu zaštitite kremama s visokim zaštitnim faktorom.
ZDRAVSTVENA VODITELJICA
Josipa Mikulić, bacc.med.techn.
U posljednjih, ako ne i većini, proteklih članaka objavljenih za roditelje kao podrška u ovim kriznim vremenima, često sam se osvrtala na to da roditelji vode računa o sebi, svom zdravlju i svojoj općoj dobrobiti govoreći da je to jedini način kako mogu olakšati i učiniti najbolje za svoju djecu. To se može činiti pomalo i sebičnim, brinući o sebi brinem o djetetu ali kad se pogleda malo dublje u prirodu odnosa roditelj – dijete, tada je jasno da dinamika tog odnosa nije tako jednostrana ni jednostavna. Često u tom odnosu treba znati postaviti granice, izraziti samoga sebe, čuti drugu stranu, dozvoliti drugoj strani samo da bude autentična... zvuči lako ali istovremeno traži slilno strpljenje, ljubav a ponekad i samokontrolu. Slažem se s općom postavkom da je za kvalitetu odnosa dvoje ljudi potrebno oboje, odnosno oboje su odgovorni za kvalitetu odnosa. To važi kad se radi o dvoje odraslih ljudi. Kad govorimo o odnosu dijete – odrasli, odgovornost za kvalitetu odnosa je uvijek na odraslom, bez izuzetka. Pti tome često roditelji prepuste odgovornost djeci, odnosno natovare im je na leđa niti svjesna što rade. Ljudi općenito, a roditelji naročito, imaju potrebu da su vrijedni ljudima tj. drugim osobama koje vole. Tada smo ispunjeni. U toj potrebi tj. želji da roditelj zadovolji svoju potrebu i bude vrijedan svome djetetu, roditelj krene raditi ono što djetetu najmanje treba – prestaje razlikovati dječje potrebe od dječjih želja. Potreba nije isto što i želja. Dijete ima potrebu, pored primarnih za hranom, snom, i potrebu za predvidljivom oklinom, kako fizičkom tako i socijalnom, potrebu da ga se vidi, prihvati baš takav kakav jest, da ga se vodi kroz djetinjstvo, da ga se čuje... Želja nije isto što i potreba, želja je kad želi npr. neku stvar, ili neku situaciju.... ono ima biti pravo ljuto i žalosno zbog toga što neće dobiti to što želi, ali najčešće je roditelj taj koji ne može biti s dječjom frustracijom i ljutnjom. Roditelji se počinju osjećati loše jer ne uspjevaju zadovoljiti svaku želju djeteta, njihova slika o njima samima kao roditeljima se ne uklapa u onaj ideal kojem teže i rade baš ono što djetetu ne treba, što nije njegova potreba – zadovoljavaju njegovu želju, ne zadovoljavaju njegovu potrebu da bude vođeno i na taj način uči o svijetu. Najčešći problemi današnjeg odgoja i pristupa djeci je taj što današnja djeca imaju previše onoga što im nije potrebno (ispunjene želje) a premalo onoga što ima je doista potrebno (zadovoljene potrebe). Ako se za zvijezde vodilje prihvate dječje želje, onda odgovornost za napredak ide u dječje ruke a to nije dobro. Traži se roditeljsko vodstvo. Kad roditelj ispunjava svaku dječju želju, tada se dijete druži sa osobama koje su tu samo radi njega, postaju njegovi instrumenti, nema odnosa i nema razvoja socijalne kompetencije, nema razvoja dječje samosvijesti. Kad roditelj kaže „NE“, tada dijete uči i da druga osoba ima svoje potrebe, osjećaje, jednostavno da postoji. Kad kažemo NE dječjoj želji, otvaramo mogućnost da mu kažemo DA njegovoj potrebi. Za primjer, djeca od rane dobi žele učiniti stvari sami za sebe, to je u skladu s njihovim razvojnim potrebama, na taj način razvijaju svoje kompetencije a prvenstveno vjerovanje koje će kasnije kroz cijeli život nositi sa sobom a to je vjerovanje „JA MOGU!“ Ponekad djeca dožive frustraciju u tome dok pokušavaju navući jaknu sami na sebe, obuti se... neka reagiraju burno nakon par neuspjelih pokušaja... Ono što suvremeni roditelj najčešće učini je da kaže „Ma pusti, ja ću!“. Roditelj to radi iz svoje potrebe da bude super-roditelj, da sve stigne, na još jednu aktivnost, da njegovo dijete ne bude frustrirano, da izgleda uredno, pristojono i čisto, jer negdje se razvila kolektivna svijest o tome kako dijete treba izgledati iako to nije u skladu s djetetovim potrebama ni dobrobiti. S druge strane, roditelj na taj način šalje djetetu poruku „NE MOŽEŠ!“, koju djete prihvaća kao svoju istinu jer je premalo da bi poznavalo sebe i svijet oko sebe i odustaje, odustaje od sebe, svojih potreba, svoj bića, svoje samosvijesti i svoje komeptencije, postaje instrument u roditeljskim rukama. Smatra se da takvo vjerovanje stvoreno u ranoj dobi stoji u pozadini kasnijeg razvoja depresivnih poremećaja u odrasloj dobi.
Da bi djetetu rekli pravo „DA!“, moramo naučiti kao odrasli ponekad reći „NE!“ Ono pravo „DA!“ je kad mu svojim ponašanjem i postupcima dozvolimo da bude takvo kakvo je sa svim svojim emocijama, nagonima, potrebama, interesima, znatiželjmo. To znači kad ih nešto pitamo, zašutiti i čekati da nam odgovore, ne nuditi odgovore, ne požurivati ih, to znači dozvoliti im da sami jedu, oblače se, obujavu, pa nek i krivo naprave... ne prepravljati, ne požurivati. Tada dijete više nije instrument u našim rukama koje zadovoljava naše, roditeljske potrebe već je prihvaćeno, postaje osoba, sa svojim integritetom, sa svojom samosviješću. Tada imamo jedan odnos sa granicama, roditelj ima kapacitet za prihavtiti sebe a tek kad može prihvatiti sebe, tek tada može prhvatiti i svoje dijete, baš takvo kakvo jest. Otud tolika potreba da roditelji brinu o sebi, svom osobnom rastu i razvoju, o svojoj dobrobiti, o svojim granicama i potrebama – što će bolje poznavati i prihvaćati sebe, to će imati veći kapacitet za prihvatiti i dijete takvo kakvo jest a to je jedini put zdravog i cjelovitog razvoja djeteta. Tada je to cjelovit odnos, odnos u kojem će ponekad biti sukoba, i to je u redu! Ne treba se roditelj bojati sukoba ni izbjegavati ih, sukob je prilika da se unese balans, postave granice, učvrsti odnos, prilika da dijete razvija svoje socijalne kompetencije, svoj osjećaj samosvijesti. To je onda odnos, ne odnos u kojem je dijete ili odrasli instrument onog drugog već kvalitetan, ravnopravan i poticajan odnos.
Za svu potrebnu psihološku pomoć i savjetovanje, slobodno se obratite na 0911836902!
Vaša psihologinja Andrijana Dominis, prof.
